Italijanski tužilac Mario Venditi ispričao je više detalja iz istrage o švercu kokaina koji su organizovali Darko Šarić i njegovi saradnici iz Crne Gore i Srbije. Kako prenosi KRIK, on je kazao da je Šarićeva ekipa zarađivala toliko novca da nije stizala da ga broji, već su ga mjerili na kilograme.
– Marija Benedetija u Italiji obavezno prati obezbjeđenje, ali u inostranstvo putuje sam. Došao je u Beograd da studentima održi predavanje o organizovanom kriminalu. Venditi tridesetak godina radi kao tužilac i stručnjak je za kriminalne grupe, a u Milanu je vodio istragu koja je dovela do hapšenja ekipe Darka Šarića. Dok se u taksiju vozimo ka centru grada, pita dokle je stiglo suđenje Šariću. Taksista razaznaje iz razgovora poznato ime. Dobacuje nam da je Šarić Pljevljak kao i on i da za njega ima samo riječi hvale. Dok je Šarić ulagao, bilo je i posla i para, kaže. Njegovim hapšenjem je, tvrdi, zaustavljen bolji život za građane siromašnog mjesta na sjeveru Crne Gore. Čime god da se bavio, ovi na vlasti su sto puta gori od njega, izgovorio je vozač ono što njegovi zemljaci uglavnom misle o narko-bosu.
Tužioca ovo nije mnogo iznenadilo jer se i u Italiji dešava da u gradovima gdje mafija dominira i ulaže kapital stanovnici imaju pozitivan stav o kriminalnim šefovima. Ulazimo u najstariju kafanu u Beogradu i započinjemo razgovor o razotkrivanju Šarića, piše KRIK.
– Ispod automobila jednog srpskog državljanina u decembru 2006. u Cirihu bio je postavljen eksploziv. Švajcarska policija je tokom istrage došla do adrese u Milanu. Pozvali su našu policiju i rekli:,Možete li da nam ovo provjerite, mislimo da je povezano sa slučajem na kom radimo?’ Naša policija počela je da nadgleda jedan stan i dvojicu Srba. Nadzirali su ih oko godinu dana. Kada su konačno upali u stan, nisu zatekli nikoga. Ali su našli oko 90 kilograma kokaina, eksploziv i oružje, kaže Venditi.
Hapšenje italijanskog kriminalca koje se dogodilo potom potvrdilo im je da se radi o velikoj i razgranatoj mreži snabdjevača i preprodavaca.
– Uhapsili smo Frančeska Petrelija sa 50 kilograma kokaina. Petreli je ispričao da je novac nosio u jedan stan na periferiji. Tu su držali samo pare. Isporučivao im je nedeljno po dvije sportske torbe pune novčanica od po 50 eura. Nisu ni znali koliko ga je bilo. Nisu imali vremena da broje. Mjerili su torbe. U jednu je moglo da stane oko tridesetak kilograma. Taj novac su svake nedjelje slali u Srbiju.
On je tek nekoliko mjeseci ranije izašao iz zatvora. Prijetila mu je duga robija, pa ga nije bilo teško ubijediti da kaže sve što zna. Ispričao nam je da jednom nedeljno kupuje najmanje 50 kilograma droge od Srba i Crnogoraca. Drogu su prenosili u rancima koje su stavljali u kasete većih skutera ili motora. Članovi grupe ostavljali su mu motor sa drogom na dogovorenom mestu, a on ga je preuzimao. Plaćao im je oko 35.000 eura po kilogramu. Dakle, svake nedjelje su zarađivali oko milion i po evra samo od njega. Pitali smo ga odakle mu pare da kupuje tolike količine. On kaže: Ja sam dobar, kad odem po novu robu, onu sam već prodao. Rekao je da je do tada prodao oko 800 kilograma koje je kupio od Srba i Crnogoraca, a da oni mjesečno uvoze oko tri tone. Tek smo tada shvatili sa čim imamo posla, ispričao je tužilac za KRIK.
Novac zarađen prodajom kokaina, kaže Venditi, nosili su u stan nedaleko od Milana koji im je služio kao baza – u njemu su krili novac. Policija je počela da nadgleda ko ulazi i izlazi. Uskoro su uspjeli da otkriju sve članove milanskog ogranka grupe.

---

Netipični kriminalci
Italijanski tužilac je ispričao da su članovi grupe bili vrlo oprezni, viđali su se isključivo međusobno, nekada satima i danima nisu izlazili iz stanova, čekali su dojave o pošiljkama. Često su mijenjali putanje i trase kojima su se kretali da bi izbjegli da ih policija prati. To je ponašanje prije pristajalo vojnicima ili obavještajcima nego kriminalcima.
Osim dobre organizacije i discipline, Balkance je na tržištu narkotika izdvajalo još nešto – neuobičajeno niska cijena, kaže Venditi.